Na današnji dan 18. srpnja 1936. počela je jedna od najvažnijih revolucija 20.st. Toga dana počela je do tada neviđena borba između dva svjetska poretka, dva totalitarna sustava, što su komunizam i fašizam.
Na jednoj strani se našao vladajući Narodni front kojeg su sačinjavale demokratske i komunističke stranke, ali naravno da je u toj koaliciji prevladavao komunizam u svojoj najnasilnoj verziji, boljševizmu.
Na suprotnoj strani revoluciju su započeli domoljubi, tj. ujedinjeni nacionalisti koji su se ujedinili od grupacija karlista, monarhista i ostalih skupina u novi pokret Falangu.
Revolucija nebi bila potrebna da je situacija u to doba u Europi bila smirenija i jednostavnija, ali pokazalo se da i u Španjolskoj iz dana u dan postaje sve zamršenije. Tako je u razdoblju između 1931. – 1936. promijenjeno čak 28 vlada. Vladala je velika ekonomska kriza što je išlo na ruku anarhistima i komunistima da potaknu radnike da organiziraju štrajkove i nasilje protiv vlade desnoga centra, 1934. – 1936.g. Time nisu bile zadovoljne mnoge institucije poput Katoličke crkve, zemljoradnika, vojske i generala. No, unatoč protivljenju tih struktura društva pobjedu na izborima godine 1936. odnio je Narodni front. To se dogodilo ponajprije jer su na izbore i izišli anarhisti koji su podržali boljševičku vladu. Zemlja se na izborima podijelila a podjele su iz dana u dan sve više rasle. Ljevičari su odmah nakon pobjede na izborima počeli vršiti nasilje kojeg je bilo i prije tako što su napadali i palili Crkve, zemljišne posjede i vršili atentate. Iz zatvora su bili puštani zločinci kako bi podgrijavali anarhiju. Desničari nisu ostali dužni te se se pod vodstvom Joséa Antonia Prima de Rivera, šefa španjolske fašističke stranke Falange, organizirali i odgovarali također nasiljem. Ali ono što je išlo u prilog desnici je bilo da je njima bila naklonjena većina generala a i mnogi su bili falangisti, a među generalima je bio i pravi vođa falangista general Francisco Franco. Tako je 18. VII. 1936. na zapovijed Generalissima Franca započela revolucija i borba za dom, obitelj, crkvu, narod i domovinu te oslobođenje od komunista i bezbožnih atestičkih simbola što su srp i čekić. Građanski rat je otpočeo. Većina onih koji su bili istinski domoljubi, patrioti bili su na strani falange. Dok su na strani republike bili osim dijela radništva, mornarica, Baskijci i Katalonci kojima je republički sustav odgovarao jer unutar toga sustava bi oni ostvarili svoje autonomije. Što se tiče država na strani republikanaca bili su Sovjetski savez, Meksiko te komunisti diljem svijeta. Nacionaliste su podržali Treći Reich i fašistička Italija. Komunisti su pomoć dobili tako da su se stvarale Internacionalne brigade s borcima, komunistima, iz 54 zemlje svijeta , a Hitler i Mussolini su davali pomoć Francu u oružju, avijaciji te su sudjelovale u ratu njihove manje vojne jedinice. Nijemcima je Španjolski rat bio poligon za testiranje njihovog novoizgrađenog zrakoplovstva te uvježbavanje za Drugi svjetski rat.U povijesti je ostalo zabilježeno bombardiranje grada Guernice i njegovo potpuno razaranje kao posljedica učinka njemačkih bombardera. U ratnom vihoru falangistima je iz tjedna u tjedan išlo sve bolje, ponajprije zato jer je njihovu vojsku vodio najbolji general Franco a većina vojske je bila profesionalna, istrenirana u kolonijalnim borbama i prožeta duhom revolucije. U vojsci republike je bilo manje profesionalnih kadrova i u borbi su se sukobljavali demokrati i boljševici. Republikanski teritorij se sve više smanjivao a osvajanjem glavnog grada Katalonije, Barcelone, početkom 1939. godine falangisti su došli pred pobjedu. Francova vojska je pobjedonosno umarširala u Madrid 28.III. a 1. travnja predale su se i posljednje vojne jedinice republike.Španjolska je tom pobjedom falangista spašena i počela se ubrzano obnavljati i zahvaljujući Francu španjolske podijeljenje obitelji su se pomirile. Pripadnici poraženih snaga su uglavnom prebjegli u Francusku je ostatak je poslan na rad na gradnji prometnica, željeznica itd.
Nema komentara:
Objavi komentar