Dr. Vladko Maček je jedan od najvećih Hrvata i najvećih hrvatskih sinova 20.stoljeća i općenito hrvatske povijesti.
Rodio se u Jasterbarskom, 20. srpnja 1879. Već kao mladić shvatio je značenje seljaka i radnika u narodnom i političkom životu. Upravo zbog toga odgoja svoje obitelji i življenja u kraju gdje je seljaštvo bilo potlačeno i nedovoljno plaćeno, dr. Maček se cijeloga svoga života borio za hrvatski narod i pogotovo njegove široke narodne mase koje su njegovu nauku prihvatile. Tu nauku je razvio sa Stjepanom Radićem a posvetio joj je cijeli svoj život.Godine 1903. završio je studij prava u Zagrebu i stekao doktorat. Do 1905. bio je u sudskoj službi u Zagrebu, Petrinji, Samoboru i Ivancu, a potom odvjetnički pripravnik u Krapini.1908. otvara svoj odjetnički ured u Sv. Ivanu Zelini. Učlanio je se u HPSS (Hrvatsku pučku seljačku stranku) od njenoga osnutka, a 1906. postaje član glavnoga odbora. U ulozi časnika Austro – Ugarske vojske sudjeluje u Prvom svjetskom ratu a nakon rata živi i djeluje u Zagrebu. Povezuje se sa Stjepanom Radićem pa zato i završava iza rešetaka 1919.g., ali već iduće godine izlazi iz zatvora. Izabran je da radi u Narodnoj skupštini. 1921. ponovo otvara svoj odjetnički ured ali ovaj puta u Zagrebu. Nakon zabrana rada svoje stranke (HRSS,) zbog toga jer je Radić stranku priključio Seljačkoj internacionali u Moskvi, biva uhapšen i ponovo u zatvoru. U srpnju je pušten iz pritvora. 1925. i 1927. biva izabran u Narodnoj skupštini.Preuzeo je stranku nakon atentata na Stjepana Radića 1928. i nastavio je s politikom svog prethodnika. Osim obnašanja dužnosti predsjednika HSS-a preuzeo je i poziciju supredsjednika Seljačko – demokratske koalicije (SDK) zajedno sa Svetozarom Pribićevićem. U početku je smatrao da će se situacija u zemlji popraviti uvođenjem Aleksandrove diktature ali uskoro je postao njen veliki kritičar. Premda je nakon uvođenja apsolutističkoga režima rad HSS-a formalno bio zabranjen, u stvarnosti je, ponajviše zahvaljujući njegovu nastojanju, započelo jačanje stranačke organizacije te povezivanje HSS-a s ostalim građanskim strankama u Kraljevini Jugoslaviji. Pritom je HSS u svojim redovima okupio sve slojeve hrvatskog društva i stao na čelo općehrvatskog nacionalnog pokreta ujedinivši građanske i seljačke narodne mase u svrhu dobivanja hrvatske nazavisnosti i slobode za hrvatski narod. U svojim Zagrebačkim punktacijama iz 1932. oštro napada kraljev apsolutizam i hegemoniju Srba nad ostalim narodima u monarhiji. Uvjerljivo je pobijedio na izborima 1935. i 1938., kao nositelj liste Bloka narodnog sporazuma, gdje je pokazao da je pravi vođa 
hrvatskog naroda, dobivši gotovo sve hrvatske glasove. Njegovo mišljenje je bilo da država može opstati samo ako Hrvati dobiju svoja prava što bi značilo preustroj Jugoslavije. Izborni uspjeh iz 1938. je natjerao kneza Pavla da mu dozvoli da zajedno s Dragišom Cvetkovićem pregovara i uđe u vladu sa svrhom rješenja hrvatskog pitanja. Sporazum Cvetković - Maček je potpisan 26. kolovoza 1939. s čime je uspostavljena Banovina Hrvatska, što je bio i najveći i krajnji doseg njegove politike. U Banovini Hrvatskoj je obnovljena dugo osporavana hrvatska državnost.
Kada su Nijemci u travnju 1941. napali i izbrisali Jugoslaviju s političke karte dr.Maček je odbio njemačku ponudu o samostalnoj Hrvatskoj jer nije želio da se hrvatskom narodu ponovi sudbina Prvog svjetskog rata,tj. da dočeka kraj rata na strani poraženog fašizma u čiju pobjedu nije vjerovao. Maček je bio protivnik svih totalitarizama kako ustaškog tako i komunističkog. Ustaški režim ga je zatvorio prvo u logoru u Jasenovcu pa zatim internirao u njegovo osobno imanje u Kupincu, ali je bio onemogućen javno djelovati jer se stalno sukobljavao s ustaškim dužnosnicima. U javnosti se pojavljivao rijetko samo u slučajevima tipa obilježavanja 100 godina Matice Hrvatske 1942., kada je održao govor zajedno s poglavnikom Pavelićem. U svibnju 1945. je napustio Hrvatsku, zajedno s ustašama, te otišao u Francusku pa u SAD. U emigraciji je odbijao neko značajnije djelovanje te je odbio staviti se na čelo hrvatske emigracije. Umro je u Washingtonu 1964., a njegovi posmrtni ostaci su preneseni u domovinu na Mirogoj 1996. godine.
hrvatskog naroda, dobivši gotovo sve hrvatske glasove. Njegovo mišljenje je bilo da država može opstati samo ako Hrvati dobiju svoja prava što bi značilo preustroj Jugoslavije. Izborni uspjeh iz 1938. je natjerao kneza Pavla da mu dozvoli da zajedno s Dragišom Cvetkovićem pregovara i uđe u vladu sa svrhom rješenja hrvatskog pitanja. Sporazum Cvetković - Maček je potpisan 26. kolovoza 1939. s čime je uspostavljena Banovina Hrvatska, što je bio i najveći i krajnji doseg njegove politike. U Banovini Hrvatskoj je obnovljena dugo osporavana hrvatska državnost.
Nema komentara:
Objavi komentar