U zadnje vrijeme u društvu, izdavačim kućama te medijima se udomaćila činjenica da Papa Pio XII. uopće nije (međunarodno) priznao proglašenu hrvatsku državu ( Nezavisnu Državu Hrvatsku) , za razliku od drugih osovinskih saveznika, i to upravo zato što je ustaški Poglavnik kršio ljudska prava i prava nekih nacionalnih manjina u NDH te sudjelovao u holokaustu nad hrvatskim Židovima. Međutim, točno je da Sveta Stolica, tj. Papa Pio XII, nije de iure priznala NDH, ali protivno tim tvrdnjama stupanj zaštite ljudskih i manjinskih prava u njoj, ni tragična sudbina Židova u Hrvatskoj, s tim nisu u nikakvoj uzročno - posljedičnoj vezi!
U hrvatskoj su historiografiji i publicistici posljednjih desetak godina objavljeni brojni radovi ( pa i zbirke izvora) koji dokazuju da je Sveta Stolica u Drugome svjetskom ratu zadržala svoje tradicionalno stajalište, da tijekom trajanja neprijateljstva de iure ne priznaje nikakve državnopravne promjene.
Tako je bilo i u hrvatskome slučaju:
Sveta je Stolica već sredinom travnja 1941. bila načistu s tim da neće prekinuti državnopravne veze s Kraljevinom Jugoslavijom , niti ih uspostaviti s novoproglašenom Nezavisnom Državom Hrvatskom. Odluka o tome donesena je prije ikakvih zločina koji su počinjeni s hrvatske strane ili u ime hrvatske države.
Objavljeni izvori također jasno potvrđuju da su diplomacije zapadnih velevlasti na Vatikan (kao i na Švicarsku, uostalom) već od sredine travnja 1941. vršile snažan pritisak kako se u kojem slučaju ne bi dogodilo da se u hrvatskom slučaju napravi iznimka.
I službenom je Bernu i Vatikanu otvoreno priopćeno kako će se moguće priznavanje NDH smatrati napuštanjem neutralnosti i činom otvorenog neprijateljstva prema Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Ni u jednom od tih demarša ne spominje se nikakav holokaust niti ikakva ljudska prava. Jer, da je bilo riječi o ljudskim i kolektivnim pravima, ni hrvatskomu se narodu ne može zanijekati pravo na državu, budući da na to - kako je to i nakon brojnih zločina, u proljeće 1945., pod budnim okom nadbiskupa Stepinca formulirano u znamenitome dokumentu hrvatskih biskupskih konferencija - ima pravo i po Božjim i po ljudskim zakonima.
